Nakon toga kolege sa posla se cude kako ne znam kako to gore funkcionise i pokusavaju mi srediti doktora ali je sezona godisnjih. Odlazim na pregled kod Dekovica koji je DIVAN! Sve super ali on odlazi na godisnji nesto prije mog termina. Ostajem kod Murtezica koji ni na jednom pregledu nije mjerio bebu, niti se opterecivao mojim pitanjima. Onako, rutinski, drzeci se toga da je termin prenesen. Ostajem u bolnici dan pred porod na patologiji.
Strasno sta se ondje covjek nagleda za 24 h.
Zeni je dijete citavu trudnocu zadkom okrenuto, izgubila je plodnu vodu ali nije nikom platila da uradi carski i onda onako opusteno valjda cekaju da dijete krene!!? To nije tema ali je strasno, kao na pijaci ko je ciji pacijent dok vizita prodje. Nisam nimalo bila otvorena kad su me hospitalizirali. Naredno jutro su poceli bolovi na pola sata/ sat da bi se oko 18 h uvecer spustili na 10 min. Trazila sam da mi izmjere pored ctg i kontrakcije pa su konstatovali da je to tek pocetak i da do poroda imam dugo...u 20 h navecer zovem sestricu jer su bolovi na 2 min, dr. Naima Imsirija me pregleda i kaze dva prsta, klistiranje.
Ja sam u medjuvremenu uvijala kosu na figaro a bolovi su sisli na minut jer sam bila ufurana kako cu ja to predisati i kako se pravi bauk od poroda. Dolazi Naima opet i utvrdi kako nema pomaka i da mi dvije injekcije - apaurin i jos nesto da kao smiri bolove jer se necu poroditi ni do sutra. Ja jedva pricam od bola ali to ona bas ozbiljno ne shvaca misleci kako preuvelicavam. Na moje insistiranje silazim u pripremnu u 22 h. Nigdje nikoga, kazu setaj. Prikopcaju onaj uredjaj za ctg i kontrakcije i onda se sestrica ljuti sto se ja pomicem (a meni skoro da nema vise pauze u kontrakcijama).
U sobu mi povremeno useta zena koja krvari i dere se do iznemoglosti - 4 prsta otvorena ali i njoj rekli da seta...kad sam u ponoc prokrvarila trazila sam da me pregledaju, naravno, nisu mi pomogle ni da se popnem na stolicu a kad sam sisla s nje jedva sam stigla do wc da se ispovracam.
Onako prazna sam se polijevala hladnom vodom u polusvijesti...
Uskoro sam otisla u porodjajnu salu kao krava da se sama otelim. Ona sto je setala izdise...babica hladno posprema instrumente i ne prilazi. Ja vec dobijam napone kao da kakim, dakle poradjam se a doktora nigdje. Hvatam se za sipku za infuziju a babica hladno govori da cu joj je izvaliti?!? Hvala Bogu brzo sam se porodila, epiziotomija ali nista strasno. Kad sam vidjela da je beba dobro mogli su me do glave zasiti...nijedan od doktora koji su dezurni nisu bili u sali. Nazalost, ona zena se ni do 5 h ujutro nije porodila a ja sam zavrsila vec u 2:30h. Na odjelu hladan tus (nema tople vode), naravno, sama ustajem sa kreveta iako su mi prazna crijeva i zeludac a nisam primila ni glukozu ni indukciju (u otpusnom pismu pise cak da mi je pored toga apliciran gel).
Lezim do vizite jer mi nisu donijeli stvari, dakle jos nisam popila ni casu vode od poroda. O uputama za dojenje da ne pricam, od grubog stiska dojki do totalne nebrige kolika je rana i da li uopce mogu prici djetetu da ne pricam. Mala digresija - doktorica koja me primila kaze sta hocete, dva prsta ste otvorena a kod prvorotki je normalno da se otvara svaki sat jedan prst (po tome se ne bih porodila ni do 8h ujutro). Molila sam za indukciju ali sam dobila utjehu kako je i ona rodila dvoje djece..!?! Pokusala sam ukratko napisati, porodila sam se prije 5 mj. i iskustvo mi je katastrofa, mislim da se vise paznje posveti zivotinji koja treba da se okoti. Zaista se nisam osjecala kao covjek...
Nema komentara:
Objavi komentar