srijeda, 20. rujna 2017.

Sarajevo, GAK,

Ukratko ću samo da ne širim. 

Dok sam bila ko privatnog doktora sve je bilo super. Čim sam prešla u Dom zdravlja napadali su me jer ne znam računati sedmice, čak i da sam debela i još štošta. 

Odmah sam se prebacila na GAK. Nije bilo sve divno ali moj doktor Vahidin Katica je oličenje divnog..

 Prenoćila sam u vrijeme poroda jer sam na kliniku došla otvorena 4 prsta. Dežurna doktorica je bila sve osim ljubazna. Čak je rekla i da ne maltretiram sestru ali zapravo ne sestru nego nju jer se morala popeti na sprat da me pregleda.

Priprema i sala su fuj. U pripremi sam ležala 2 sata, niko me nije pogledao.. bez detalja..uveli su me napokon u salu. 

Porod počeo u 10:30 a moja princeza rodjena u 10:40. Zahvaljujući uputama i podršci dr.Katice, zlatne su mu ruke. 
Ostatak osoblja je bio od tad ljubazan jer je on tako rekao zbog privatnog poznanstva i jer je suprug prije toga zvao glavnu sestru da me pripazi. Do tad sam bila nevidljiva. 

Zgrožena sam time što moraš nekoga znati da bi mirno postala majka. Prvo mi je dijete i vjerujte da nemam želju ponovo da proživljavam taj stres i bezobrazluk.

 Ovim putem svaka čast dr.Katici i samo njemu, jer me obilazio umjesto sestara i došao da mi kaže da je beba uredu i da ću je ubrzo vidjeti. Ostatku osoblja bez ikakvih želja, jer nemam riječi za njih. 
I svaka čast mladoj djevojci koja je gore stažirala jer mi je čak 3 puta donosila stvari sa recepcije i obilazila me jer sam hiperanemična i jos sam izgubila naravno mnogo krvi.

 Hvala Bogu idući dan sam otišla kući. Ja dobro, beba zdrava. 


 Zapitam se kako su, doktorice a ponajviše sestrice, postale tako bezosjećajne, kao da nisu rođene, kao da nisu rađale i kao da se njima strah, panika i trauma ne mogu desiti.. Ali eto, majka sam pa mogu sve podnijeti.

A vama ženama svaka čast.. Divim vam se. Jake ste zaista i samo takve ostanite..

Nema komentara:

Objavi komentar